Mozda je ovo sasvim obicna prica poceo sam raditi u petnaestoj U invalidsku penziju otisao sam u pedeset i petoj a na svakom referendumu ja sam glasao za Udarnik na svakoj radnoj akciji covijek bez mane straha i pun ideala Sad sam podstanar sa zenom, sinom unukom i snahom i pitam se, kome vjerovati Ref. I nitko nikad nece reci da nisam postojao ne, nitko ne smije reci da nikad nisam postojao I pokusao, razbijen u gomili trazio nesto vrijedno paznje a iznad svega sebe i skrivenu zelju za sutra I moja slika jos se cvrsto drzi na mramoru i nitko ne smije reci da nikad nisam postojao Ref.