Od pocetka na ovamo sve se menja neprestano zato mnogo snage treba da se krene sve do neba Kad ti dusa spusti jedra kad pegazu klonu bedra eto meni crne ptice crne ptice zloslutnice Soba prepuna knjiga kutija mala sto svira gledam prastari sloj u oku olovni san Misli lete sve dalje blistave, nestvarnih boja gledam kitnjasti ram na slici prasnjavi lik Carobnim dvorcima zurim orgulje cujem u tami pastir u frulu svira opet novi se radja dan Zove me nestalo vreme muzika opojnog vina cujem i zvuk klavira nebo prazno je ovaj san Zena usnulog lika teska mi otvara vrata cudni osecam strah kraj sebe ne cujem njen glas Mnostvo nestvarnih lica slike mi stvara iz prica dok je deciji svet jos davno sanjao svoj san Mekani zvuci klavira ona tu muziku svira oci joj cudno sjaje to sa prasnjavih slika znam Pogled joj uzalud trazim tuga me muci i slama oci joj krije tama sve je nestalo nekud vec