Pored tebe je moj grad. Da li ti smeta sad? Kada vise ne spava i tebi ne da odmora. Koliko si umorna, od mojih poriva? Koji kraja nemaju i za tebe ne znaju.
Na tebi je moj grad. Da li je tezak sad? Kada raste bez stajanja i tebi pogled zaklanja. Koliko slepa si, od mojh lazi bestidnih? Koje istinu su pobile, a mene su zarobile.
Ti dajes sve i ostajes, a ja se kraj tebe budim sam. I moze sve da nestane, a kriv cu uvek biti ja.
U tebi je moj grad. Da li te boli sad? Kada sve silom uzima i tebi dusu oduzima. Koliko prazna si, od moje zavisti? Koja stisala je sav tvoj smeh i pokazala sav moj greh.
Ti dajes sve i ostajes, a ja se kraj tebe budim sam. I moze sve da nestane, a kriv cu uvek biti ja. Ti dajes sve i ostajes, a ja se kraj tebe budim sam. I moze sve da nestane, a tada nestacu i JA!
Pred tvoj kraj shvaticu, da bez tebe nemam kud. Dok to vreme ne dodje, TI DAJ MI SVE!
Ti dajes sve i ostajes, a ja se kraj tebe budim sam. I moze sve da nestane, a kriv cu uvek biti ja. Ti dajes sve i ostajes, a ja se kraj tebe budim sam. I moze sve da nestane, a tada nestacu i JA!