Jos uvek u skrinji srca cuvam svetlost nevinih godina dok vetar dahom ljubavi peva pesmu dragih ljudi ljudi zli, ljudi sveti ljudi obicni Ignorisem oziljke privatnih ratova mozda su radosti u ritmu svet mojih putovanja zacaranog lutanja Ponovo sam ovde ponovo sam, ponovo sam znam, znam, znam, ovde znam, znam, znam ponovo sam ovde znam, znam, znam Ja nikad nisam znala reci ne samoj sebi ja nikad nisam znala reci ne tebi u meni znam, znam, znam tebi pripadam